Sje?ao se svoje nane i njenih upozorenja da obavi svoj namaz na vrijeme: «Moj sine, ne bi trebao ostavljati svoj namaz do ovog kasnog vremena !» Njegovoj je nani bilo sedamdeset godina, ali kad god bi ?ula ezan, hitro poput strijele odazivala bi se na mujezinov poziv.
On, naprotiv, nikad nije mogao savladati svoj ego da ustane na molitvu. Šta je god radio namaz mu je bio na posljednjem mjestu i uvijek ga je ?urno obavljao da bi stigao na vrijeme. Razmišljaju?i o tome, ustao je i shvatio da je ostalo još samo petnaest minuta do ezana za jaciju. Brzo je uzeo abdest i klanjao akšam.

Dok je ?inio tesbih, ponovo se sjetio svoje nane i postidio se svoje molitve. Ona je klanjala s takvom skrušenoš?u i mirom. Po?eo je sa svojom dovom, zatim se spustio na seD?du i ostao u tom polo?aju neko vrijeme. Bio je u školi cijeli dan i bio je tako umoran...
Naglo ga je probudio ?udan zvuk, buka i vrištanje. Oblio ga je leden znoj. Razgledao je oko sebe, u svakom pravcu u kojem bi pogledao - bili su ljudi. Velika gu?va. Neki su stajali sle?eni, gledaju?i oko sebe, neki su tr?ali lijevo i desno, potpuno izgubljeni, dok su neki kle?ali na koljenima sa skupljenim rukama, samo ?ekaju?i... Ispunio ga je ?isti strah i panika kad je shvatio gdje se nalazi. Bio je to Sudnji dan!!!

Dok je bio ?iv slušao je o polaganju ra?una na Sudnjem danu, ali to mu se ?inilo tako dalekim! Da li ovo mo?e biti plod njegove mašte, nešto što je njegov um izmislio?! Ne, iš?ekivanje i strah su bili tako veliki – nemogu?e je da ovo nije stvarnost. Ispitivanje je i dalje trajalo. Po?eo je o?ajni?ki tr?ati od ?ovjeka do ?ovjeka pitaju?i da li je njegovo ime prozvano. Niko mu nije mogao odgovoriti.

Iznenada, za?uo je kako neko proziva njegovo ime, te se more ljudi rastavilo i napravljen je prolaz za njega. Dvojica su ga zgrabila za ruke i vodili naprijed. Ne gledaju?i, prolazio je kroz gu?vu. Meleki su ga doveli do centra i tu ostavili. Dok mu je glava bila oborena, ?itav njegov ?ivot mu je prolazio pred o?ima, kao kakav film.

Vidio je svog oca kako tr?i sa predavanja na predavanje, troše?i svoje zdravlje na putu islama. Vidio je svoju majku kako poziva goste u njihovu ku?u, postavljaju?i jednu sofru, dok je drugu podizala. Branio se: »I ja sam uvijek bio na tom putu. Pomagao sam drugima. Širio sam Allahovu rije?. Obavljao namaz. Postio ramazan. Šta god nam je Allah naredio da ?inimo, ?inio sam. Što je Allah zabranio, nisam radio.» Po?eo je plakati i razmišljati o tome koliko je volio Allaha. Znao je da sve što je uradio u ?ivotu nije bilo onoliko koliko Allah zaslu?uje. Znao je da je Allah njegov jedini Zaštitnik...

Znojio se i tresao kao nikad u ?ivotu. O?i su mu bile uperene na vagu djela, ?ekaju?i odluku. Kona?no, odluka je donesena. Dva meleka, dr?e?i listove papira u rukama, okrenuli su se prema gomili ljudi. Noge su mu bile pred kolapsom. Sklopio je o?i kada su po?eli ?itati imena onih koji idu u D?ehennem. Njegovo su pro?itali prvo. Pao je na koljena i vikao iz sveg glasa kako to ne mo?e biti. «Kako ja mogu i?i u D?ehennem? Slu?io sam druge cijeli moj ?ivot, širio sam Allahovu rije? me?u drugim ljudima...»

Zamaglilo mu se pred o?ima, tresao se cijelim tijelom. Ona dva meleka su ga uzela za ruke. Dok su mu se noge vukle, vodili su ga kroz gomilu prema ivici vatrene D?ehennemske provalije. Vikao je i o?ajni?ki razmišljao ima li iko od ljudi da mu pomogne... Dozivao je sva dobra djela koja je uradio: pomaganje svom ocu, svoj post, svoje namaze, Kur´an koji je ?itao, pitao je da li mu ijedno od tih djela mo?e pomo?i!? Ali, meleki su ga i dalje vukli prema D?ehennemu.

Pribli?ili su se Vatri. Njegov posljednji pogled unazad... Zar nije Resulullah, s.a.v.s., rekao koliko je ?ista osoba koja se kupa u rijeci pet puta svaki dan, toliko i namaz obavljen pet puta dnevno ?isti od grijeha?! Po?eo je vikati: «Moj namaz? Moj namaz?»
Dva se meleka nisu zaustavljala i došli su do same ivice ambisa D?ehennemskog. Osje?ao je vatrene plamenove po svome licu. Nada se potpuno ugasila, osu?en je na vje?nost u vatri... Jedan od meleka gurnuo ga je i on je padao, gledaju?i dno koje je bilo sve bli?e i bli?e... Odjednom, ?vrsta ruka ga je zgrabila i povukla nazad. Obrisao je prašinu sa o?iju i vidio starog ?ovjeka bijele, duge brade. Upitao ga je: «Ko si ti?» Stari ?ovjek je odgovorio: «Ja sam tvoj namaz.»
«Pa, gdje si do sada? Spasio si me u zadnji momenat! Još malo i završio bih na dnu D?ehennema!»

Stari se ?ovjek nasmijao i rekao: «Pa i ti si mene obavljao u zadnju minutu, zar si zaboravio?!»

U tom trenutku otvorio je o?i i podigao glavu sa seD?de. Bio je sav mokar od znoja. Slušao je glasove koje dolaze spolja i ?uo je ezan za jaciju. Brzo je ustao i otišao uzeti abdest.

«A teško klanja?ima, koji namaz svoj kako treba ne obavljaju!» (El-Ma´un:4, 5)


Žiro računi

 

Sparkasse banka – Filijala Tešanj

1990-46000-4810-618

 

Raiffeisen banka – Filijala Tešanj

1610400010350085

Kontakt podaci

Adresa

Meše Selimovića bb, naselje Stenjak,Teslić, BiH

Telefon

+387 (53) 432-978

Email

medzlic@miz-teslic.ba